yesssss..

:)

Popis imena učesnika koji su ostvarili pravo sudjelovanja na
8. međunarodnom festivalu književnosti – ''Dani prijatelja knjige''
koji će se održati 6. i 7.11. 2015.
mena učesnika i naslovi pjesama koje ćemo objaviti u časopisu ''Književno pero'':

1. Abdurahman Halilović, (Rijeka) - A F O R I Z M I

2. Aleksandar Hržić, (Malinska) – S ONU STRANU

3. Aleksandra Jelušič, (Ptuj) - POKRAJINE SVEMIRA I LUDOSTI

4. Alma Omeragić, (Tuzla) - KAD BLJESNE RAZUMA MALO

5. Ana Dudić Zubčić, (Rijeka) – ISKRA ŽIVOTA

6. Anđelka Korčulanić, (Split) - DA ME SE NE STIDIŠ

7. Ante Gregov, Jurin, (Zadar) - ŠKURA BURA

8. Antonija Martinčić, (Njivice) - STANICA SNOVA

9. Anto Zirdum, (Vitez)- KOPAČ BUNARA

10. Biserka Spajić, (Rijeka) - GALEB U LETU

11. Biserka Vuković, (Lovran) - DA SI KRIJESNICA

12. Blaženka Jukić, (Split) - SAN

13. Borivoj Bukva, (Rijeka) - HAIKU / SENRYU

14. Damir D. Ocvirk, (Pula) - SILUETA

15. Damir Klaić, (Rijeka) - META

16. Damir Maras, (Lič) - ZABORAVA NEĆE BITI

17. Damir Trogrlić – Was, (Split) - OVO MI JE GODIMENTA

18. Danijel Zupančić, (Zagreb) - Nefertiti-tintozor, more(b)us

19. Davorka Flego, (Pazin) - ŽIVOT

20. Davor Grgurić, (Delnice) - UZMORNIŠTVO

21. Dijana Uherek Stevanović, (Subotica) - HUMORESKA

22. Dragan Janković-Janje, (Ruma) -xxx Komad neba

23. Dragan Mučibabić, (Vitez) - APSOLUTNA NULA

24. Dragan Petković – Jabuka, (Pančevo) - RASPOLUĆENE ILUZIJE

25. Dubravka Zaharija, (Rijeka) –DALA SAM TI SVE

26. Đurđica Blažinović - Zoričić, (Nova Gradiška) - USPOMENE
ŠKOLJKOM ZIBLJANE
27. Elena Prendžova, (Skopje) - IZLOZI!

28. Emilija Vasiljević, (Pula) - NOSTALGIJA

29. Fikret Cacan, Zagreb - NEBESKO JEZERO

30. Franka Fani Kohn, (Dubrovnik) - JESENJA DILEMA

31. Franjo Deranja, (Novi Vinodolski) - LJUDI

32. Goran Suručić Legenda, (Beograd) - UŽIVAJ

33. Goran Vrhunc, (Sarajevo) - Full moon

34. Igor Petrić, (Sisak) - CVIJET OD PAPIRA

35. Iko Pavlić, (Rijeka) - KRILA

36. Iskra Peneva, (Beograd) – IZVAN

37. Ivan Dobra Žirjanin, (Žirje) -TA KULAJNA ŽUTA

38. Ivan Gačina, (Zadar) - MOJA ZADNJA MISAO

39. Ivona Dunoski Mitev, (Rijeka) - UGRIJ RUKE MOJE

40. Ivana Klovar, (Rijeka) - POTRAŽI ME

41. Jadranka Bukovica, (Lovran) - KOME ĆEŠ

42. Jadranka Orlić, (Baška otok Krk) - OHRABRENJA

43. Jadranka Varga, (Zagreb) - UPOZNAJ ME

44. Jan Šmarčan, (Maribor) - V grmu budi se cvrček.

45. Jasmina Hanjalić, (Sarajevo) - IZGUBLJANA

46. Jože Kos Sine, (Maribor) - TRIPTIH ČOVJEKOVE PANORAME

47. Katarina Jakšić, (Selca - Brač) - ŠUTNJA UDVOJE

48. Katica, Stipetić, (Rijeka) - ĆAPAJ ME POD RUKU

49. Katja Šepić, (Rijeka) - ŠPORKI JAZIK

50. Korina Juretić, (Rijeka) -* Usađena sam u predstavu

51. Krešimir Butković, (Rab) – TIN

52. Lazar Radmanović, (Ika) – DOTAKNI ME

53. Lidija Leskur, (Split) - TI U MENI IMAŠ ŠTO ŽELJETI

54. Luka Skorić, Opatija - Triptih od Jedar i senjali

55. Ljiljana Bedeniković, (Zagreb) - TEK SAMO

56. Ljiljana Dobra, (Šibenik) – TI SI MENI SVE

57. Ljubica Sedlaček, (Rešetari) - NEPOZNANICA

58. Magdalena Snježana Košta, (Rijeka) - ČUVAJ ME

59. Maja Dragoslavić, (Rijeka) - IZ MOJIH ĆE OČIJU POTEĆI

60. Majda Zukić- Ribić, (Lukavac) - SUNČANA KALIGRAFIJA

61. Marina Mijakovska, (Skopje) - „ TIRKIZ U LJETI “

62. Milan Stančić Kim, (Sarajevo) - SONET BESKRAJA

63. Milivoje Jovanović- Česmen (Pančevo) - P O K O L E NX E

64. Mirjana Bačić, (Ploče) - TIŠINA U SNOVIMA

65. Mirna Bahorić Vrandečić, (Zagreb) - ONOME ČIJE JE IME "DAR"

66. Mirjana Tachlinski, (Hamburg) - GRAD OTOK

67. Maja Šiprak, (Zagreb) - KAO TEMPERA

68. Marija Lisac, (Rijeka) - Mirisno polje grobova…

69. Mimica Stefanović Kostić, (Leskovac) - POLJUBAC ZA SVE

70. Mirjana Pejak Peki, (Sisak) - SVE OSTAJE ISTO, OSIM SNA

71. Miroslav Mirko Borić, (Lopar, otok Rab) - O, DA ti si ta - ženo moga sna

72. Mladen Šimić, (Petrovaradin) - GODINE BEZ BROJA

73. Nada Vučičić, (Split) - Dokaz da anđeli postoje! Svjedočanstvo.

74. Nataša Periša, (Rijeka) - ZA TEBE

75. Nataša Švikart Žumber, (Maribor) - USPOREDNICA

76. Neda Dukarić Kostelac, (Otočac) - RASTANAK

77. Nerina Sarkotić, (Sisak) - VOAJERSKA OPSERVACIJA

78. Nevenka Kovačević, (Split) - NAŠI SNOVI POSTAJU JAVA

79. Nevenka Pupek, (Donja Bistra) - DAN JE OTEČEN

80. Nihad Mešić River, (Tuzla) - SAPPHO

81. Nikola Šimić Tonin, (Zadar) - MRTVOG JE DJEČAKA IZBACILO MORE

82. Oleg Mirković, (Rijeka) – GITARSKI PAS

83. Petko Šipinkarovski, (Struga),PROLJETNI MRAZOVI

84. Ramona Andriana Vukelić, (Otočac) - IZGUBLJENA

85. Refika Dedić, (Bihać) - MOJE JA

86. Robert Titan Felix, (Maribor) - VJENČANJE

87. Ruža Rosi, (Rovinj) - JEDNOM KAD ME NE BUDE

88. Ružica Todorović, (Slavonski Brod) - KATAKLIZMA

89. Sabah Al-Zubeidi, (Beograd) - ŽIVI SVOJ ŽIVOT

90. Safeta Osmičić, (Heerlen) - KASNA JESEN

91. Sakiba Harčević, (Rijeka) -RIJEČ U KAMENU

92. Silvija Butković, (Đakovo) - NE LOMI KROŠNJE

93. Siniša Matasović, (Sisak) - haiku

94. Slobodan Jovičić, (Skopje) - OPROSTI ŽENO

95. Snežana Aleksić Stanojlović, (Novi Sad) - K R I K

96. Snežana Kuntoš Trobok, (Sarajevo – Pale) - ZNAO SI

97. Snježana Segnan, (Rijeka) - ZAMKA ZA NAIVNE

98. Srđan Duhović, (Korčula) - NIKAD

99. Suzana Horvat, (Split) - PUTNIK

100. Suzana Reljić, (Split) - TO SU PRIJATELJI MOJI

101. Tanja Stanić, (Rijeka) - UVIJEK ĆEMO IMATI PARIZ

102. Tatjana Jedriško Pančelat, (Medveja) - KARNEVAL ŽIVOTA

103. Tome Orlić, (Povljana otok Pag) - U POVLJANI TEBE LJUBAV ČEKA

104. Valerio Orlić, (Rijeka) - PUTNIČE SLOBODE

105. Vanja Michelazzi, (Rijeka) - KAD' ZAGRMI BURA

106. Vasil Tocinovski, (Skopje) -U KRUGU PTIČJEG LETA

107. Vesna Andrejić Mišković, (Slavonski Brod) - U KLINČU ILUZIJE

108. Vesna Rečnik Šiško, (Maribor) - BUBNJAŠ U MOĆ

109. Vesna Šare, (Kopar) – LJETO

110. Viktor B. Šećerovski, (Beograd)- IGRA

111. Vinko Drača, (Zagreb) - MARIJI, OD NAS LIŠENIH HORIZONTA

112. Vinko Ribarić, (Rijeka) - AVANTURA NA BURI

113. Zdenka Kirin, (Zagreb) - STARA KNJIGA

114. Zdravko Kokanović – Koki, (Maribor) - * Besmrtna ljepota

115. Zoran Maslaković, (Niš) - BELA PRINCEZA

116. Žaklina Glibo, (Zadra) -PROROČKO JUTRO

117. Željko J. Česnak, (Plandište) - U HODU

118. Živan Jovanović, (Rijeka) - MOJOJ LJUBAVI



Eto, živi se joššš:))))

:)

Dođe tako vrijeme kada se treba osvrnuti i vidjeti što ostaje za nama. Nisam pesimistična, hvala Bogu nalaz CT-a kontrolni pokazuje da za sada, baš kao što sam i tvrdila doktorima, nema progresije. Čini li me to zadovoljnom? Naravno. I ja sam normalna osoba sa svojim strahovima i malim nadama. Ili velikim nadama. Nebitno. Jednom izgubljeno zdravlje teško se vraća, ali djela iza nas ostaju. Moj opus? Zadovoljna sam i nisam. Moglo je više, moglo je bolje, ali i ovako je – dobro.
Na kraju, ipak moram pohvaliti svog onkologa koji je napravio izuzetno dobar posao planom zračenja. Ostale su posljedice, ali daleko je to odnajcrnjih prognoza. Sada se i njemu vrati osmjeh na lice kad dolazim na kontrolu i tako me brzo ispraši iz ordinacije da se poslije toga smijem bar pola sata. Zadnji pregled išao je ovako: „ Onda, kako gutate?““Hvala na pitanju, jako dobro.“ „Odlično. Vidimo se za tri mjeseca.““Doktore, a prognoze?““Eh, i sami znate, puno bolje nego prije.“ I to je bilo to. Odoh ja hvatati nove izlaske sunca sa terase jer, unatoč svemu, ljepših i dražih izlazaka nisam vidjela, i primjenjivati alternativu, ma koliko ona korisna bila.
Ostavljam, eto, iza sebe osam knjiga i brojne priče tiskane u godišnjacima. Ostavljam sebe i u stihovima mojih 'pjesama (ušla sam njima u ovogodišnju antologiju pjesnika sa područja Županije), ostavljam iza sebe za sada nedovršeni povijesni roman (nadajući se da ću presjeći barijere koje sam sama pred sebe postavila kad sam izjavila da će to biti moje zadnje, životno djelo – i blokirala se). Ostavljam i izlaske sunca koji su prošli, nadajući se brojnima koji me tek čekaju. Ostavljam prošlost, okrećem se Životu. Ima sve više dana u kojima ni ne pomislim na bolest i probleme. Tako treba, znam to. Još da se oslobodim bola ranjenih kostiju, bilo bi sve da ne može bolje. No, uvijek postoji nešto što nas podsjeti, povuče, opomene...Postoji i činjenica da ništa u ovom životu nije slučajno, kao i to da možemo sami promijeniti hudu sudbinu. Nadajući se da naš anđeo čuvar nije otišao na godišnji.

Tu i tamo....

Tu i tamo
Probudi se pjesnik u meni,
Onaj pisac povijesnog romana
Koji u ladicama duboko
Zakopan spava,
A onda
Bol presiječe sve
I nestanu sve lijepe riječi,
Njihova bujica naleti na branu
I one polete,
Slobodne poput ptica,
U visine,
Kao da ih nikada ni bilo nije.
Ostaje samo žal
Za nečim što je moglo biti,što je moglo i dalje sniti
U dubini moga žića
I možda jednom na papiru
Pronaći spokoj.
No, priznajem samoj sebi
I svima,
Bol je od ljepote jača...

:)

Omjeh za sve drage ljude...
Kontrolni CT baš i nije dobar, kažu progresija osnovne bolesti..a ja se svadim s njima i kažem da su malo "šprofulali" (zaboravili da zračenje oštećuje kosti pa ih malo ponekad i "pofali", što sam ja zaboravila prijavit između dva CT-a...u svakom slučaju, maksilofacijalni kiirurg se slaže sa mnom da ne može potvrditi progresiju, pa ćemo pravo stanje vidjeti slijedećim kontrolnim CT-om...upravo mi je stigao oriinalni javorov sirup iz Kanade..recept za one kojima bi možda ustrebalo...omjer sirupa i sode bikarbone(čiste) je 3:1...desetak minuta zagrijavati na jako slaboj vatri i piti žličicu ujutro i navečer...ne duže od tri tjedna...od sutra počinjem, zlu ne trebalo...
Osobno, osjećam se izvrsno. Bolovi i dalje ne postoje(osim kad si ih umislim), uspjela sam za šest, sedam mjeseci nakupitimalo više od deset kila, živim život punim plućima.
Najtopliji dan u godii odlučim otići na izlet u Motovun(jaaako pametno), ne znajući da se prijevozno sredstvo mora ostaviti na parkialištu i do Grada poći pješice(za to nisam bila raspoložena) ili autobusom(bolja solucija).
u svakom slučaju, fascinirali su me likovi od slame koji dočekuju turiste u starom gradu popločenom kamenim kockama koje su na pojedinim mjestima opaaaasno skliske (preživjela), pa čovjek ne može bacit oko na trgovinice uz uličicu. svako skretanje pogleda moglo bi prouzročit opasne lomove, posebno kad peta od sandala završi negdje između dva kamena.
No, evo par fotki sa predivnog izgleda, iz grada koji vrijedi vidjeti i to ne samo kad se održavaju festivali ili Dani Velog Jože...

vrtuljak na nožnoručni pogon i neka od starih zanimanja(kovač)


Veli Jože od slame i najveća kućica za ptice koju sam vidjela



neuspio pokušaj bijega od divaaaaaaaaaaa.....



a da se ipak sklonim???



jedan od nezaboravnih pogleda...prema dolje!



hmmmmm...lav? divovi...mili Bože, kud sam zašla?

Pitam se...

...dok me okružuje toplo proljeće svojom milinom, da li je ovo posljednji cvat trešnje ispred terase koji ću ugledati. Tko zna hoće li biti još proljeća ili trebam upijati u sebe svaki dah ljepote koja me ovih dana okružuje.
Pet je malih kosova izašlo jutros iz gnijezda i krenulo na prvo samostalno hranjenje. Pre krasno! U zidu moje kuće već dugi niz godina svoje gnijezdo imaju sjenice. Sklonile su se tu, na sigurno, jer im čak ni mačka nema priostupa, osim kad mladi tići pokušavaju zalepetati svojim nejakim krilima, a i to će se dogoditi ovih dana jer se već jako čuje njihov pjev. Moja vrana, o kojoj sam na ovom blogu već pisala, vratila mi se ovog proljeća. Doveo je dečko svoju dragu i na stablu ispred kuće odlučili su donijeti na svijet još jedno kreštavo, malo, crno...a ja sve pratim. U svakom novom, zelenom listu pronalazim utjehu i kao da mi kroz tišine ljepota življenja pjeva...pjeva....

ZBOG NAS I NAŠIH GRIJEHA

I nebo je palo na Maslinsku goru,
od nepravde silne zaboljela duša.
Za oprost se moli tek onaj bez grijeha,
oslobođenje od boli, straha i muke.

Dok sljedba njegova snom dubokim sniva,
a oblaci silni tamnim nebom plove,
on uzalud pomoć od grješnika moli.
Ocu svom upire raširene ruke.

Jedan tek budan pred samu zoru stiže:
onaj čije ruke srebrnjaci blate.
Večer su prije za istim stolom pili,
pjevajući psalme on izdaju kuje.

I znao je to sin, i znao je Otac,
i otrova kalež za gozbu sad sprema.
Očajno dijete, nevino do kraja,
do srca svog uzgoji ljuto srce guje.

“I ja sam samo čovjek, i mene boli,
jer duša je spremna, to tijelo tek pati.
Neka želja tvoja, a ne moja bude,
istina će jedna kroz vjekove se znati!”

Još dok noć je tiha snivala nad gradom
stiže straža silna na Maslinsku goru.
Tek poljubac jedan, prijetvoran i zao,
izda svijetu sina jedinoga Boga.

“Ne podiži mača, neka sudba krene.
Tako je Otac jedini moj htio.
Od ljudskih zala oslobodit' vas treba
tom krvlju na križu, jaukom do neba!”

I dok straža vodi najvrjednije blago
učenici krotko pognuli su glave,
jer već drugi puta oglasili se pijetli:
znaj, došlo je vrijeme da zle sile slave.

Tada Juda krišom u hram sveti ode.
Povrativši srebro što dušu mu ukrade
u cik zore objesi se pseto,
izgubivši vjeru, izgubio je nade.


- - -

Premilostivi Bože, Isuse Kriste! Evo duša moja s rastuženom Majkom tvojom Marijom ide za tobom i prati te na teškom putu tvoje pregorke muke. Okrijepi me svojom milošću da mogu strpljivo nositi svoj križ što sam ga grijesima svojim zaslužio. Daj mi jakost da ne klonem i ne iznemognem na tom putu. Daj da mi svaka postaja bude korak u nebo. Amen. “
( Pripravna molitva – Križni put)

I POSTAJA
( Isusa osuđuju na smrt)

On koji svu pravdu u srcu svom nosi
pred čovječjom je pravdom pognuo glavu.
Pred sudom je sada bez zlobe u srcu,
za slavu Boga i za oprost grijeha.

Tek jedno on veli mnoštvu koje huči:
“Kraljevstvo je moje od drugoga svijeta.
Sin sam Oca na oblacima nebeskim,
moje me mjesto pokraj njega čeka.”

Od Kajfe do Pilata svjetina viče,
po Isusu pljuje, haljine mu kida.
Nema više razuma, ljudskosti nema,
i zadnja baraba udara bez stida.

Gdje psi su ljudski pušteni sa lanca
tu pravde nema na ovome svijetu,
tek nepravda se strašna ispire krvlju.
Od Pilata traže smrt nevinom cvijetu.

Isus samo šuti i nepravdu trpi,
Boga Oca sebi za svjedoka zove.
Pilatova pravda milija je srcu,
al' svjetina viče sve pogrde nove.

Baraba im draži, tat i ubojica
od Sina Božjeg dok kraljevstvo im nudi.
Jer, nije kraljevstvo od ovoga svijeta,
za njega on plaća cijenu u krvi.

Po treći put Pilat grijeh neki traži,
al' grijeha nema po zakonu ni pravdi.
Tek svjetina svoje zle razloge ima:
“Njega smakni, pusti nam Barabu!”

Tad pogne glavu i ruke svoje pere:
“Nedužan sam u krvi ovog pravednika.”
Okrene se, ode i vojnike pusti
da masama ispune njihovu pravdu.

Grimiznim plaštem ogrnuše tijelo,
na glavu mu pritisnu krunu od trnja,
žezlo mu trska, smijeh, poruga himna,
nogom bosom stoji sred ledenog stijenja.

“Krv njegova na nas i na djecu našu!
U mislima njegovim još dugo ječi.
U srcu mu jasno da Bog tako hoće,
patnja Sina Božjeg druge patnje liječi.


II POSTAJA
( Isus prima na se križ)


I evo, teško breme ljudskih grijeha
u križu i muci on na sebe prima,
sve grijehe što jesu i što tek će biti,
jer on Sin je Božji i oprašta svima.

Grimizni su plašt rastrgale zvijeri
i žezlo se slomi pod nečijom nogom.
Tek kruna na glavi krvavo se znoji,
sramotna pred masom i pred samim Bogom.

Kamenje mu oštro izranilo noge,
izranio leđa bič kojim je tučen.
Krvavi mu znoj već oblijeva lice.
Predug je ovaj dan u kojem je mučen.

“Križ svoj nosim, Oče, za grijehe svijeta.
Evo, sve više približavam se tebi,
još časak samo Sveto trojstvo dijeli.
Sudbi svojoj nikad pobjegao ne bih.

Jer smrtno je tijelo, a vječita duša,
i bol ovaj lakše podnosim za tebe.
Pogled svrni malo na svog smrtnog sina
da težinu strašnu sad skinem sa sebe!”


III POSTAJA
( Isus pada prvi put pod križem)

Dok jednima suze, jauk, dušu peku,
drugi se smiju i rugaju toj boli.
Dva križa ulicama zločinci nose
i jednog pravednik koji Boga voli.

Za grijehe svijeta prvi puta klekne
pod bremenom teškim koji lomi kosti,
i glava mu klone na ranjena prsa,
u srcu za milost on Oca svog moli.

“Oprosti grijehe zavedenog puka,
čaša gorke boli prelila se moja.
Tijelo je slabo i oproštaj moli
za svaku kapljicu krvavoga znoja.”

Na kamenu oštrom i pod teškim križem,
kad rame nemoćno pod teretom klone,
Isus milost moli za krvnike svoje:
“Oprosti im, Oče, ne znaju što čine!”


IV . POSTAJA
( Isus susreće svoju svetu Majku )

“Čovjekom je rođen, Bogom će postati.”
Rodio se nije, a već sve se znalo.
Riječ Svetog duha, Betlehemsko svjetlo,
u štalici je skromnoj taj život dalo.

Od Marije rođen, od Tri kralja slavljen,
za ljude umrijeti biti će mu dano
i nikada neće skrenuti s tog puta.
Majci je oduvijek bilo dobro znano.

I sad, evo, stoji ispred sina svoga,
suze joj ispiru obasjano lice.
Tu ne treba riječi, jer srce se slama:
umrijeti prije njega nije joj dano.

Jer granice nema Božje dostojanstvo.
Za svaki je grijeh jedna kaplja krvi
pravednika, njenog voljenoga sina,
otkad dijete rodi, njoj bijaše znano.


“Očeva je volja, ti ne plači, majko.
Srce tvoje neka od kamena bude.
Tijelo je smrtno koje sada gledaš
i patnje su mala cijena koju dajem.

Suze ove gorke obriši sa lica,
pronađi, kao i ja, svetost u sebi.
Neka te se ljudski ne dotaknu grijesi.
Veličanstven cilj je što život dajem.”

I prolazi sin njen pored stupa njenog,
majci koja plače svjetina se ruga.
“ Bože, Oče sveti, gdje je milost tvoja!?”
Isusovo srce obuzela tuga.

V POSTAJA

( Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ)

Isus jedva hoda pod bremenom teškim,
a pomoći, eto, ni od kuda nema.
Polomljene ruke sad nemaju snage,
dok noge mu drhte, on gleda put neba.

Njegova je ruka ozdravila mnoge,
koljeno pred Bogom pognuo je često.
Sad nikoga nema da križ mu ponese.
I nikoga nema kad mu pomoć treba.

S polja svog se vratio Cirenac Šimun.
Za Isusom nosi križa teškog dio.
Na putu što poče, a trajat će dugo,
tek dio tereta primiti je smio.

Grijesi su teški, još teža je zloba
onih što za njim puni bijesa viču:
“Sam neka ga nosi, sam je križ taj htio!”
Iz ranjenog srca krvav potok teče.


I Šimun ga gleda poprijeko al' šuti
jer kamenje oštro i na njega leti.
Križ je drven, težak, a snaga je mala.
Samilosno srce ne teži osveti.

Barem dio puta, bar tereta dio.
Duša želi više, al' je volje malo.
Za krvavim tragom Isusa on hoda
i sve mu je više do čovjeka stalo.

VI POSTAJA
( Veronika pruža Isusu rubac )

Pod silinom grijeha on pokleknut neće,
sotonu od sebe otjera on davno.
On čvrst je u duši, al' krhak tijelom,
taj krvavi znoj mu sad zatvara oči.

Daleke su sjene što vidi pred sobom
i kamen je hladan za bose mu noge.
Tek svjetlost pred njim, gle, pruža mu ruku
i rubac bijeli na rane će doći.

Veronika srcem je pobožna žena
a Božja je volja pred Isusa vodi.
On otare lice od krvi i jada,
u ruke joj predaje zrcalo svoje.

Tu sliku na platnu, ogledalo duše,
krvavo lice radi krvave krune.
To slika je grijeha ljudi pred Bogom.
On grijehe briše i moje i tvoje.


Jer čisto je srce Veronikino bilo,
na svoje je grudi tu sliku privila,
za spomen vječni spasiteljeva lica,
za oprost od grijeha suza kanula.





VII POSTAJA
(Isus pada drugi put pod križem)

Sve više bole rane na tom tijelu
što smrtnima teške oprašta grijehe.
Sve teže podnose izranjene noge
tu težinu križa silom nametnutu.

Kleca sve više, prigiba se zemlji,
što veći su grijesi, to teže je drvo.
Pogni već jednom oholu glavu svoju,
olakšaj tu muku grijehom pritisnutu.

Pomoli se Bogu, oprost moli Sina
jer, evo, još jednom na zemlju on pada.
I smije se rulja, ruga se i buči:
“Hoće li on milost zamoliti sada?”

Oči mu zatvara bič sa čavlićima,
iz krvave krune nov potok poteče.
“Diži se, ti, pseto! Ti, kraljevski sine!
Udari još jače, neka ga zapeče!”


Povika su strašnih prepune mu uši.
Iz očiju bolnih suza srama teče:
“Oprosti im oče, ne znaju što čine!”
On još jednom tiho molitvu tu reče.




VIII POSTAJA
( Isus tješi Jeruzalemske žene)

U narodu se sada promijenio huk,
sad nariču žene za Isusom – Bogom,
al' osuda njegova bje izrečena
i gore, pred Ocem i pred sinagogom.

“Ne plačite sada, kćeri Izraelske,
naričite radije nad djecom svojom.
Sin sam što želje poštuje svog Oca,
pridružite se meni molitvom svojom.”

Pokloni se dio razbjesnjele mase,
i nariču oni što Isusa vole.
Milosti traže od svevidećeg Boga,
za oprost grijeha svojih usrdno mole.

Al' kasno je sada, i žene to znaju.
Njihovi su grijesi pritisnuli tijelo.
Velika je žrtva koju Isus daje:
smrt na križu je obećanje cijelo.




IX POSTAJA

( Isus pada treći put pod križem)

I uspona evo ka Golgoti strašnoj,
golom brdu koje žrtve svoje čeka:
ubojice, tate, zločince bez duše,
i nevino srce što život svoj daje.

Isuse Kriste, zar još možeš pasti
i pridići svoje izranjeno tijelo?
Jer evo, još jednom, kamen k sebi vuče
od strahote srce u grudima staje.

Zar tolike grijehe tvoj narod nosi,
ljubljeno to stado čiji pastir ti si?
A stado se smije, uz nasladu gleda
jer još uvijek glavu ti prignuo nisi.

“Još mrvicu snage, želja još je jaka,
udijeli Bože do Golgote silne.
A tada neka kraj već svemu tome bude,
da napustit' mogu ove rane bolne.”


I ustaje, silan, ljubavlju ponesen
onih koji svoje priznali su grijehe.
Sve je više onih koji milost traže,
tek tračak jedan mali Božje utjehe.



X POSTAJA
( Isusa svlače )

Na “mjesto lubanje” donese on svoj križ,
iznemogao padne na suhu zemlju,
kamenje se oštro u njega zabada,
a svijet se gura da još jednom vidi

patnju što trpi jedno ljudsko tijelo
ranjeno bičem iz krvnikove ruke.
On očima gleda čvrsto ispred sebe,
sudbine se svoje ni malo ne stidi.

Svukoše do gola presveto tijelo,
ono malo krpa što na njemu osta.
Dok svjetina urla on ponosno gleda:
Bog otac će reći kad će biti dosta

srama što nikad još vidio se nije
na Golgoti strašnoj, krvnikovom brdu.
Jer grijehe svijeta skinuti treba,
pružiti pučanstvu još jednom nadu.


“ Raskini Oče sve grijehe čovječanstva,
zbog tebe suze srama pustiti neću.
Veliku cijenu za narod ja plaćam,
nitko nikad ne bi ni mogao veću.

Oprosti im, Oče, kako je pisano,
nek' žrtva ova uzalud ne bude.”
Tako misli Isus i u nebo gleda,
i ne sluša više te povike lude.



XI POSTAJA
( Isusa pribijaju na križ )

Na križ što ga nosi polegli ga tada:
čavlima su oštrim pribili mu ruke,
kroz dlanove kojim liječio je ljude,
krv presveta teče od krvnikova bata.

Ni jauka Isus tad pustio nije,
tek zastenje malo kad do nogu stignu.
Između dva tata podigli su križ.
Kad ga razapeše bila su tri sata.

Haljine njegove razdijeliše tada:
svakome vojniku jedna četvrtina.
Za haljinu doljnju bacali su kocku.
Ispuni se Pismo, ta Božja istina.

Razbojnik se slijeva izruguje Kristu:
“Nisi li ti Krist? Spasi i sebe i nas!”
Prekori ga drugi, onaj s desne strane:
“Boga se ne bojiš, ti koji si suđen.

Po zakonu, pravdi, na križ si pribijen,
a on je mučen i raspet sa nama
dok na njemu nema nikakve krivnje.
Isuse, “ - reče, - “ ne ostavljaj me sama,

kad dođeš pred Boga ti sjeti se mene.”
Isus mu na križu sve oprosti grijehe:
“Danas ćeš i ti sa mnom biti u raju.”-
prošapće tad Isus riječi utjehe.

Rugali se dalje svećenici hrama:
“Druge je spasio, a sebe ne može!”
Smijeh prati riječi koje srce bole.
“Dokaži nam istinu, Sveti Bože.”

“Neka spasi sam sebe, ako je on Krist!
Neka ga Bog spasi, ako mu je mio!
Krist Kralj Izraelov nek' siđe sa križa,
nek' dokaže tako da jest što je bio!”

“Isus Nazarećanin kralj židovski”,
urezano piše nad njegovom glavom.
Sin je Božji i njegov Izabranik -
širit će se svijetom sa njegovom slavom.


Marija Majka pod križem gleda, plače,
sa njom učenik njegov, ljubljeni Ivan.
“Ne plači, majko, jer evo tebi sina.”
A učeniku veli:”Evo tebi majke.”



XII POSTAJA
( Isus umire na križu)

Tri sata na križu razapet je bio,
tri sata duga za jedan ljudski vijek.
Tri sata je gledao krvnike svoje,
trpio poruge, uvrede i smijeh.

Tri mu je sata na zemlju kapala krv
iz rana ljudskom mu rukom nanesenih.
Dok su mu ubojice pravile društvo
on je smrću svojom opraštao grijeh

koji on sam nikad počinio nije.
Od šestog sata kad spustila se tama
na zemlju cijelu jer Bog uze svjetlo,
još Isus je bio živ i tu sa nama,

a oko devet poviče iz sveg glasa
znano: “Eloi, Eloi! Lama sabaktani!?”
Znajući Isus da sve je završeno
“Žedan sam.” reče i dobi spužvu octa.

“Svršeno je.” šapne i tad glavu spusti.
“Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!”
kako je već davno bilo prorečeno,
čovjeku i Bogu već je bilo dosta.

Tad zastor se hramski razdere na dvoje,
zemlja se zatrese, a sveti se dignu
iz grobova svojih duboko u zemlji
da k Bogu i na nebo što prije stignu.

Stotnik pod križem i ljudi na Golgoti
tad otvore oči, probude se iz sna,
zlom zaneseni, zavedeni do kraja.
Sad istinu govore, neka svijet zna:

“Isus sin je Božji, na križu je umro
za oprost svih zala, otpuštenje grijeha.”
Tuga je zavladala, poruge nema,
u Jeruzalemu nema pjesme ni smijeha.

Tek pognute glave sad idu niz goru,
suze gorke ispiru slomljene duše.
Istina se širi iz kuće u kuću,
sad vjeru Izraelu laži ne guše.

Gle, svjetlost u tami pred njima se širi,
povratak sad čekaju Isusa svoga.
Jer, sam je rekao da će opet doći
sudit' žive, mrtve, sve u ime Boga.


XIII POSTAJA
( Isusa skidaju s križa )

Da subotu ne bi zaprljali čistu
zamole Pilata da tijela skinu.
Polome noge dvojici ubojica,
a treći je, kažu, već sam mrtav bio.

Ne lomiše mu kosti već bok je sveti
vojnik sa kopljem probio do srca.
Krv i voda tada iz njega poteče,
baš kako je Otac svevideći htio.

Tako je bilo da ispuni se Pismo:
“Jer ni jedna mu se kost slomiti neće.”
“ Gledat će onoga koga su proboli.”
I nije tada bilo žalosti veće.




XIV POSTAJA
( Isusa polažu u grob )

Isusa s križa skinuli su brzo,
položili tijelo na plahte čiste
učenik mu Josip iz Arimateje
i Nikodem Sveti još te noći iste.

Veliki je Petak bližio se kraju,
trebalo je brzo ukopati mrtve.
Na mjestu raspeća novi grob je bio,
Josipovom rukom iskopan te noći.

Samo jedno mjesto za Isusa Krista
raspetog na križu, prema Božjoj volji.
Nakon muka silnih umre smrtno tijelo
za pokoru svima, da svijet bude bolji.

Uskrsnut' će brzo, pridružit' se Bogu
u slavu svoju i slavu Oca svog.
Sa desne mu je strane kraj njega mjesto,
oslobođenom patnje i svega zlog.


ZBOG NAS I NAŠIH GRIJEHA

I ti koji čitaš redove te zadnje
učini da Isus sada sretan bude.
Patnja je njegova i zbog tebe bila,
kao za sve vjerne i poštene ljude.

Nosit' treba hrabro sve križeve svoje,
rekao je Isus i život svoj dao.
Znaj da život njegov i u nama živi,
kada padne naš križ i njegov je pao.


Pa neka život naš, unatoč sve muke,
neka položen bude u Kristove ruke.

:)

Proljeće
svuda oko nas.
U dašku tišine
uhvatih svoj odraz.
Smijem se.

Onima koji će se prepoznati...

Duže vrijeme odupirem se nagonu da odgovorim na nesuvisle i bolesne provokacije pojedinaca koji navraćaju na moj blog. Jasno, ništa od ovoga što ću napisati ne odnosi se na sve vas koji ste svojom pozitivom i vjerom u dobar ishod liječenja unijeli puno, zaista puno zraka svjetlosti u moj život, vas većinu od 99,99 %. Onaj 0,01% koji u svemu vidi i želi samo zlo nije vrijedan pažnje, ali toga nije svjestan. Do sada sam tolerirala sve napisano, ali ponukana privatnim porukama ljudi koji se javljaju na blog, eto, pišem. Dakle, tebi koji ne znaš što je pozitivan pogled na svijet, tebi koji misliš da Bog kažnjava tko zna što(to čak ni ja ne znam a niti me zanima), tebi koji misliš da je Božja milost okrenuta od mene, reći ću ti – GRIJEŠIŠ! Eto sam, stigla u remisiju, prema prvotnim prognozama koje sam već odavno nadmašila ispunila bi ti se želja, međutim, ja ne ispunjavam želje zlim ljudima ni onima koji unose samo negativnost kako u svoj tako i u tuđi život. Ja sam optimist, ja vjerujem u čuda, vjerujem u anđele i spašena sam, za sada i s time sam zadovoljna. Žalosno je što na svijetu Bog mora stvarati i osobe poput tebe, na taj se način i on igra. Ponekad pokazuje i smisao za humor. Pokazuje ti i da virtuala NIJE stvaran život i da je jako žalosno kad se te dvije stvari pomiješaju. Pokušaj se okrenuti sebi i svojim problemima, ostavi se drugih ljudi o kojima ama baš ništa ne znaš. Navodiš moje prezime, a svoje pritom sakrivaš kao zmija noge....ista ona zmija radi koje su Adam i Eva protjerani iz raja od istog tog Boga na kojeg se pozivaš. Ponavljam, ako nemaš ništa pametno i pozitivno za napisati, okani se mog bloga. Istresi svoje frustracije na nekoga iz svoje okoline, ako te nije strah, na mene ne možeš djelovati. Žao mi je što nevini ljudi moraju čitati tvoje nebuloze. Obrisat ću, na zahtjev čitatelja, tvoje postove. Meni osobno ne donose nemir niti negativnost,. Odavno sam sve negativno maknula od sebe, što i tebi od srca želim.....

Ćutim....

U suzi pupoljka
Ćutim
Proljeće......